Iz Rasprava o Prvoj Ivanovoj poslanici, svetog Augustina, biskupa (Rasp. 4, 6 : PL 35 , 2008-2009)

Želja srca usmjerena prema Bogu

Čitav je život dobrog kršćanina sveta želja. Što želiš, to još ne vidiš, ali čeznuće te čini sposobnim da se možeš zasititi kad ugledaš to što želiš.

Kad želiš ispuniti neki prostor pa vidiš da je mnogo onoga što imaš tu staviti, nastojiš prostor proširiti; tako širiš vreću, mješinu ili što drugo. Znaš koliko imaš staviti, a vidiš da je malen prostor pa ga nastojiš proširiti. Tako i Bog odgađajući povećava našu želju, želja širi naš duh, a širenje ga osposobljuje da može više zahvatiti. 
Braćo, stoga čeznimo i bit ćemo zasićeni.

Pogledajte kako Pavao širi krilo svoje da može zahvatiti ono što nadolazi.

On govori: „Ne kažem da sam već zahvatio ili da sam savršen. Ne mislim da sam što postigao.“ Što, dakle, radiš u ovom životu, ako ništa nisi postigao? Samo ovo: što je iza mene, zaboravljam, a posežem za onim što je ispred, želim postići nagradu višnjeg poziva. Rekao je da poseže šireći željama svoj duh. Osjećao je da nije dovoljno velik da u njega stane ono što oko nije vidjelo, niti je uho čulo, niti je u srce ljudsko ušlo.

Naš je život takav da se željama vježbamo. Toliko više nas vježbaju svete želje koliko svoje želje odsiječemo od ljubavi svijeta.

Već smo prije govorili da mora biti prazno ono što se želi napuniti.

Ako se želiš napuniti dobrom, prije zlo izbaci.
Recimo da te Bog želi ispuniti medom. Ako si pun octa, kamo će stati med?

Treba izliti što je bilo u posudi, posudu očistiti, katkada se treba namučiti dok je očistimo i operemo i tek tada je prikladna da se u nju nešto ulije.
Kad kažemo med, zlato ili vino, razumijemo što smo rekli.

A ono što želimo izraziti a ne možemo izraziti, naziva se Bog. No opet, što smo rekli kad smo rekli Bog? Samo jednu jednosložnu riječ. Sve što smo mogli reći nije dovoljno.

Otvorimo se, dakle, prema njemu, da nas ispuni kad dođe.

Bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti kakav jest (1 Iv 3, 2).