Molitva opraštanja

„Opraštanje je čin čovjekove odluke da u sebi pobijedi zlo i da opraštanjem bude brana protiv zla koje truje ljudsku dušu mržnjom i nasiljem. Opraštanje nanesene nepravde, uvrede i nasilja, ne znači odobriti zlo. Opraštanje znači biti u sebi slobodan od zla.“

Kard. Franjo Kuharić

Gospodin Isus govori da je nepraštanje ozbiljan problem. Ako ne oprostimo onima koji nas povrijede, posljedica toga će biti da ni Bog nama neće oprostiti naše grijehe. "Oprosti nam duge naše, kao što mi otpuštamo dužnicima našim", molimo u Gospodnjoj molitvi. Isus nas time uči da nam Bog rado oprašta, ali traži da i mi opraštamo drugima. Ako ne opraštamo činimo veliki propust! Zato kršćanin treba biti pobjednik u opraštanju!

Kako možemo očekivati da nam Bog oprašta ako mi ne opraštamo braći i sestrama? Razmislite o sljedećim ulomcima:

"Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka" (Mt 6,14-15).

"No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke" (Mk 11,25).

"Praštajte i oprostit će vam se" (Lk 6,37).

Praštanje ne mora biti popraćeno osjećajima ili emocionalnim stanjima. I dalje možete osjećati bol, ljutnju i uzrujanost, ali unatoč tome treba donijeti odluku oprostiti, jer praštanje prvotno podrazumijeva odluku razuma i volje. To je čin slobodne volje, iako se možda "ne osjećate tako". Razmotrite sljedeće smjernice koje govore o pravom značenju oprosta!

1. Oprost nije zaborav! Mnogi ljudi bi htjeli neke događaje zaboraviti ali shvaćaju da to ne mogu. Zahtjevna je osebujnost izričaja: "Oprosti i zaboravi." To ne znači da trebamo "zaboraviti" ono što se dogodilo, jer uglavnom to ne možemo. U svojoj riječi Gospodin kaže: ″Grijeha se njihovih i bezakonja njihovih ne ću više spominjati″ (Heb 10,17). Dakle, i sam Bog ne želi se više sjećati onoga što nam je oprostio i ne želi upotrebljavati našu grješnu prošlost protiv nas (usp. Ps 103,12).

Oprostiti, doslovce znači "otpustiti". Moramo otpustiti i prepustiti Bogu. Otpuštamo prošlost, ali što je još važnije, otpuštamo povredu. Dok god ne oprostimo, tj. dok ne otpustimo, dopuštamo onomu tko nas je povrijedio, i Zlome, da nas i dalje ranjavaju.

2. Opraštanje je stvar izbora, a ne osjećaja! Budući da Bog od nas zahtijeva da oprostimo, to je onda nešto što možemo učiniti. Bog nikada ne traži nešto što ne možemo učiniti, nešto što bi bilo okrutno, jer nas voli i želi nam pomoći.

Opraštanje je za nas teško jer je u suprotnosti s našim osjećajima i emocionalnim povredama. Dakle, osjećamo se suprotno od naših osjećaja jer "nam se ne da" oprostiti. Ali ipak to moramo učiniti ako želimo sebi pomoći i krenuti nabolje.

Molitva Gospodnja nas uči da nam Bog oprašta "kao što i mi opraštamo drugima". Ali, netko se može pitati: kako Bog od nas može tražiti to, kad smo bili toliko duboko povrijeđeni?

Dobri Bog ne očekuje da će vaši osjećaji i emocionalne rane zacijeliti preko noći. On dobro poznaje i razumije vaše osjećaje i rane. On je Bog koji suosjeća i koji će vam pomoći da se vremenom izliječe vaša bolna sjećanja i rane, onako kako ste u mogućnosti otvoriti se njemu. Ono što Bog od nas očekuje nije iscjeljenje istog trenutka, nego on želi našu odluku da oprostimo. Odluka volje da mu vjerujemo da će se pobrinuti za prekršitelja i da će nas izliječiti. Opraštanje je, dakle, naša odluka i traženje Božje pomoći. Tada će otpočeti iscjeljenje naših rana.

3. Opraštanje ne znači razriješiti osobu od krivice! Opraštanje omogućuje vama da se oslobodite, ali ne razrješuje od krivnje onoga koji je nešto loše učinio. Svatko će odgovarati za ono što je učinio, ili pred zakonom ili pred Bogom, ili na oba načina.

Naravno da nam je opraštanje teško jer se protivi našem shvaćanju pravde. Često želimo osvetu za nanesene povrede i mislimo da je to pravedno. Ali, znamo da ne smijemo sami posezati za osvetom (Rim 12,19). Osveta više štete nanosi nama, nego što kažnjava prekršitelja. Božja će pravda prevladati i nitko joj neće izbjeći.

Nemojte misliti da oni koji nas ranjavaju neće odgovarati za to, ali to moramo prepustiti Bogu. A da bi se on mogao baviti time, moramo oprostiti tj. otpustiti uvreditelju i prepustiti Bogu da preuzme našu bol.

Netko se može pitati: "Zašto bih ja oprostio uvrediteljima?" Upravo je u tome problem – jer još uvijek smo vezani za njih. Vezani smo za našu prošlost ako ne oprostimo. Oprostiti ne znači razriješiti osobu od krivnje, već sebe osloboditi od onoga što nam je učinjeno.

4. Ali, vi ne razumijete koliko me ta osoba povrijedila! Problem je u tome što svojim nepraštanjem dopuštamo toj osobi da nas i dalje vrijeđa. Pitanje je: kako prekinuti tu bol? Jedini odgovor je: opraštanjem!

Važno je razumjeti da ne opraštamo nekome samo zbog njegove koristi, nego to činimo za naše dobro da bismo bili slobodni. Naša potreba za opraštanjem nije toliko odnos između mene i onoga tko me je povrijedio, nego je to prije svega odnos između mene i Boga.

5. Opraštanje je prihvaćanje da živimo s posljedicama tuđeg grijeha! Visoka je cijena opraštanja. Kad praštamo, plaćamo cijenu nečijeg zla. Morat ćemo živjeti s posljedicama tuđeg grijeha, htjeli to ili ne. Naš je jedini izbor u tome: hoćemo li ostati u ropstvu gorčine i nepraštanja ili ući u slobodu opraštanja?

Isus je preuzeo na sebe posljedice naših grijeha. Svako pravo opraštanje je zamjensko (engl. substitutional), jer nitko ne oprašta a da ne snosi posljedice tuđeg grijeha. Božja riječ kaže: "Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu" (2 Kor 5,21).

Mogli bismo se zapitati: A gdje je pravda i dokle više opraštati? Kad razmotrimo značenje Isusova križa, shvatit ćemo da on čini svako opraštanje legalnim i moralno ispravnim. To ne znači da grijeh trebamo tolerirati. Uvijek moramo ustati protiv grijeha, no prekršitelja trebamo prepustiti Bogu i nastaviti živjeti svoj život. Poslanica Rimljanima kaže: "Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu" (Rim 6,10). Isus nam ukazuje na to kakav stav trebamo imati o opraštanju: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam" (Mt 18,22).

6. Kako oprostiti od srca? Najprije trebamo priznati sebi da smo povrijeđeni i da postoji u nama odbojnost prema uvreditelju pa čak i mržnja. Ako opraštanje ne izlazi iz emocionalnog središta našeg života, bit će nepotpuno. Zato je prvi korak priznanje vlastite boli, povrijeđenosti. Mnogi osjećaju bol zbog međusobnih uvreda. Žive jedni s drugima i komuniciraju pod maskama, a uz malo poniznosti i iskrenosti mogli bi pomoći i sebi i drugima. Stoga dopustimo Bogu da nam pomogne iznijeti bol na površinu kako bi je on mogao sanirati. Tu se onda počinje događati Božje iscjeljenje. On nam pomaže oprostiti.

"Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima. Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom i ne dajite mjesta đavlu" (Ef 4,25-27).

Nemojte odgađati opraštanje! Mnogi ne opraštaju jer misle da trebaju imati osjećaj i potrebu oprostiti. Na taj se način nikada ne dolazi do opraštanja. Osjećajima treba vremena da zacijele, pa i nakon donesene odluke da oprostimo. Važno je ući u opraštanje, jer Sotona time gubi bitku. Praštajući stječemo duhovnu slobodu i otvaramo se većoj mogućnosti da ljubimo.

"Kad mrzimo činimo zlo sami sebi, a kad ljubimo činimo sebi dobro", rekao je sveti Ivan Zlatousti.

Ljubomora i zavist! Izrazito treba paziti da nas ne zahvati ljubomora i zavist. Kada je netko ljubomoran i zavidan na tuđi uspjeh, može zbog toga osjećati nelagodu te isticati samo loše strane takve osobe. Često se obrambeni mehanizam ljubomornih osoba pokazuje u izjavama: "nisam ljubomoran, nisam zavidan" ili "drugi su ljubomorni i zavidni". Da ne bismo upali u takvo ropstvo, uvijek se preispitujmo i radujmo se tuđem uspjehu. "Mirno je srce život tijelu, a ljubomora je gnjilež u kostima" (Izr 14,30). "Iznad svega čuvaj svoje srce jer iz njega izvire život" (Izr 4,23). (Vidi: Jak 3,13-18).

7. Sažetak točaka o opraštanju!

• Opraštanje je prijeko potrebno da bismo mogli imati prijateljski odnos s Bogom.
• Opraštanje nije zaboravljanje.
• Opraštanje je vlastiti izbor i odluka.
• Otpuštanje prekršitelju je ono što nâs oslobađa.
• Mojim praštanjem prekršitelj nije odriješen od Boga.
• Nikada se ne osvećivati. Samo Bog može reći: "Osveta je moja" (Rim 12,19).
• Moramo priznati bol i mržnju zbog uvrede.
• Opraštanje znači da pristajemo živjeti s posljedicama tuđega grijeha, što bismo ionako morali.
• Pravda je na Križu. Bog nam uvijek pomaže oprostiti.
• Izbor je između ropstva gorčine ili slobode opraštanja.
• Opraštanje podrazumijeva da se protiv prekršitelja ne pozivamo na prošlost.
• Opraštanje ne znači da trebamo tolerirati grijeh ili zlostavljanje.
• Zašto opraštati? Da bi se zaustavila bol.
• Kada živimo u neopraštanju, prekršitelj i Zli nas i dalje mogu ranjavati.
• Opraštanje se događa između vas i Boga.
• Čin opraštanja je za naše dobro i za našu slobodu.

Razmislite kome sve trebate oprostiti. To su prije svega osobe zbog kojih osjećate gorčinu, koje su vas povrijedile ili razočarale na bilo koji način, ili kojima nešto predbacujete u sebi. Svakako uvijek uključite i najbliže (roditelje, braću i sestre, supružnika i sebe). Uvijek postoji nešto što bi se moglo oprostiti našim bližnjima, kao i samome sebi.

Praktične smjernice: Na listu papira načinite popis svih ljudi kojih se možete sjetiti, s kratkim bilješkama o tome što im morate oprostiti. Ako se ne sjećate imena, napišite ono čega se sjećate, kao na primjer "osoba koja je imala crvenu kapu". Ako se pak ne možete sjetiti što bi konkretno trebalo oprostiti uvreditelju, i to je u redu, oprostite mu što god to bilo. Bog zna o čemu se radi i da vam je praštanje potrebno, jer se osjećate povrijeđeni.

Kad završite popis, zamolite Duha Svetoga da vam u pamet dozove osobe koje ste zaboravili. Nije neobično da zaboravimo ili da iz naše svijesti potisnemo neugodnosti i imena osoba koje su nas povrijedile. Te skrivene povrede i rane također trebaju izlječenje. Zato zamolite Duha Svetoga da vam u sjećanje prizove svakoga koga ste možda zaboravili, a komu trebate oprostiti. Počnite sa sljedećom molitvom:

PRAŠTANJE NASUPROT NEPRAŠTANJU

Dobri Bože, milosrdni Oče,
prosvijetli mi pamet da se mogu prisjetiti
svih osoba koje su me povrijedile,
zbog kojih sam ogorčen i žalostan,
kojima predbacujem i nisam im oprostio uvrede
i nepravde koje su mi nanijeli.

Osnaži me svojom milošću praštanja, da mogu oprostiti svima.
Tebi izručujem svoje uvreditelje.
Neka moja duša ozdravi ovim praštanjem,
kako bih mogao živjeti pravim kršćanskim životom, ispunjen ljubavlju i milosrđem. Amen.

- Sada ostanite u molitvenoj tišini i zapisujte imena ljudi kojima trebate oprostiti ili bolne događaje.

- Zatim zamolite Gospodina da vam pomogne sjetiti se možda još nekih osoba od kojih ste povrijeđeni.

Molitvu koju donosimo u nastavku moramo izmoliti za svaku osobu kojoj trebamo oprostiti. Ne prelazite na drugu osobu na popisu dok ne budete sigurni da ste se uistinu suočili i prisjetili boli.

Dok molite, Bog može u vaše sjećanje prizvati razne ljude koji su vas povrijedili, i iskustva koja ste možda zaboravili. Dopustite Bogu da to učini čak i ako je bolno. Sjetite se da je proces opraštanja za vaše dobro i kako Bog želi da budete slobodni.

Budite također svjesni da, opraštajući prekršitelju, ne treba racionalizirati i objašnjavati njegove postupke. Opraštanje iscjeljuje bol same žrtve, ono iscjeljuje vašu patnju, a ne opravdava prekršitelja. Pozitivni osjećaji će nastupiti s vremenom, a opraštanje će vas osloboditi od tereta prošlosti, u onome što je vaš ključni problem.

Ako ste spremni oprostiti za proslavu Boga i za vaše dobro, tim činom ćete ući u slobodu od ropstva nepraštanja. Kristovom milošću bit ćete slobodni od bolne prošlosti i od osoba koje su vas povrijedile. S tom raspoloživošću možete početi sa sljedećom molitvom!

MOLITVA PRAŠTANJA

Dobri Bože, milosrdni Oče, udijeli mi milost praštanja, da mogu oprostiti svima koji su me povrijedili.

Iako se i dalje osjećam povrijeđenim od tih ljudi i osjećam zbog njih nelagodu i srdžbu, znam da su oni tvoja djeca i da ih ljubiš više nego što ja mogu i zamisliti.

Ponizno te molim: pomozi mi oprostiti!

Odbacujem od sebe svaku ogorčenost, zamjeranje, srdžbu i mržnju prema mojim uvrjediteljima, i odlučujem da im oprostim.

Oče, pouči me da uvijek budem milosrdan i blag, i uvijek spreman oprostiti.

Daj mi milost praštanja, jer u tebe je praštanje da bismo ti služili. Amen.

* Gospodine, opraštam svome uvreditelju
[recite ime i prezime uvreditelja] za [navedite uvrede, bolna sjećanja ili nepravedne postupke].

* Molim te, Bože, da ga ti blagosloviš i ozdraviš!

* Recite ime uvreditelja... zatim molite:
Neka te Bog blagoslovi i ozdravi! Amen.

MEDITATIVNA MOLITVA PRAŠTANJA

Sljedeća molitvena vježba je meditativnog karaktera. Osjećate li potrebu produbiti molitvu praštanja, ova će vam vježba biti od velike koristi na tome putu.

1. Uđite u Božju prisutnost. Zapravo, posvijestite si da ste u Božjoj prisutnosti.
2. Nastojte ući u sebe, usredotočite pozornost na svoju nutrinu. Primijetite kucanje svoga srca i njegovu toplinu. (Duh Sveti vas prožima svojom Božanskom ljubavlju i nježnošću. On je u vama).
3. Postavite sebi pitanje: Što je za mene oproštenje? Koje dobro donosi? (Sjetite se nečega što vam je Bog oprostio i proživljavajte radost tog trenutka).
4. Sada zamolite Isusa da pred vas dovede osobu kojoj trebate oprostiti. (Pogledajte tu osobu i primijetite što u sebi osjećate dok je gledate).
5. Dopustite da na površinu iziđu svi osjećaji koje nosite u sebi, u svezi te osobe. Zamolite Isusa da u vama probudi želju da oprostite toj osobi. (Odrecite se duha neopraštanja i u Isusovo ime naredite mu da vas napusti).
6. Posvijestite si da ste u Marijinoj nježnoj prisutnosti. Svu bol i nelagodu koju osjećate zbog povrijeđenosti predajte njoj. I sebe izručite (posvetite) Njezinu Bezgrješnom Srcu.
7. Pozovite Isusa da uđe u vaše rane i osjećaje, u vaše reakcije. Svu svoju bol donesite pred njegov Križ.
8. Zamolite ga da On oprosti vašem uvreditelju. Zamolite ga milost da i vi možete oprostiti svome uvreditelju.
9. Dopustite da ta osoba dođe posve blizu vas. - Šapćite toj osobi: 'Opraštam ti…'  - Govorite toj osobi sve što joj konkretno opraštate.
10. Posvijestite si da i ta osoba vjerojatno pati radi nečega, da je možda prestrašena i povrijeđena. - Zatražite da i ona vama oprosti... - Posvetite je i predajte Srcu Isusovu i Marijinu. - Dajte joj vremena da primi oproštenje.
11. Stavite joj znak križa na čelo i recite iskreno: 'Neka te Bog blagoslovi i ozdravi.' - Dopustite joj da s vašim blagoslovom ode slobodna i preobražena tim oproštenjem. - Primijetite da je za vas uvreda okončana.
12. Nađite načina da se radujete svom ozdravljenju po ovom činu oproštenja. -  Na kraju: zahvalite Ocu što vas je obdario darom praštanja i uveo u novu slobodu. -  Sada izmolite Oče naš…    i završite sa sljedećom molitvom:

Dobri Bože, milosrdni Oče, zahvaljujem ti za milost praštanja. Daj da po tom daru postanem što sličniji tvome Sinu Isusu, koji nije dao da ga svlada nepravda i mržnja neprijatelja, nego je svojom ljubavlju i praštanjem pobijedio svijet. To te molim, po istom Kristu, Gospodinu našem. Amen.

Ovu meditativnu molitvu je preporučljivo češće prakticirati i zapisati pokrete u duši, tako da prepoznate pozitivne učinke molitve, ali i zapreke kojih se još trebate osloboditi. Primijetite kako se odvijao tijek molitve i jeste li negdje osjetili opiranje. Zadržite se na onim točkama gdje osjećate utjehu ili potrebu nastaviti molitvu opraštanja. Tražite prosvjetljenje Duha Svetoga da vam pokaže što možete učiniti da sljedeće ponavljanje ove vježbe bude učinkovitije.