Crkva se 29. travnja spominje Katarine Sienske, svetice iz 14. stoljeća.

Imala je nevjerojatno veliku ljubav prema Isusu Kristu i Crkvi! Ona je dokaz da ne možemo Krista ljubiti, a da ne ljubimo Crkvu. Crkva je jedna velika obitelj svih nas. I kao što dobri roditelji i djeca čine sve kako bi očuvali svoju obitelji i mir u njoj, jednako tako svi mi moramo činiti prema svojoj Crkvi. Koliko god ona bila slaba - jer je ljudska, ona je obitelj svih nas koji joj pripadamo. Ona je test naše ljubavi! Ako je s ljubavlju gledamo, tada liječimo njezine rane i osjetit ćemo da ona nije samo ljudska nego i Božanska. U njoj je Bog koji sve vodi, koji je njezina i naša snaga.

Katarina je kao mlada djevojka shvatila: kao što redovnici imaju svoje ćelije gdje provode vrijeme s Kristom, tako i svaki vjernik treba u svome srcu imati ćeliju gdje se osobno susreće s Kristom. Potrebno je svaki dan izdvojiti vrijeme da u svome srcu budemo sami s Kristom i tada ćemo njegov mir nositi u sebi cijeli dan, prenoseći ga i na druge. Izvanredno dobro sredstvo za to su duhovne vježbe u svakodnevnom životu! U svojim razmatranjima povlačimo se u ćeliju svoga srca i tu se susrećemo s Isusom.

Jednom prilikom je Isus Katarini rekao riječi: „Kćeri moja, misli na mene.“ Od tada je u njoj rasla silna želja da stalno misli na Isusa, razmišlja, moli i čini sve kako bi se što tješnje sjedinila s njim. To ju je vodilo sve do uzvišenih mističnih objava. Duboko u njezinom srcu je bila ljubav koja je izmirivala sve zavađene strane. Ta je njezina ljubav bila tolika da je i u samoj crkvenoj hijerarhiji činila velika izmirenja, ali također i među mnogim svjetovnim vladarima Europe (zato je ona su-zaštitnica Europe). Bila je prava duhovna majka, pobožna, mudra i hrabra. Imala je srce puno ljubavi za sav svijet, a snagu je crpila iz Isusova Božanskog Srca. Njezino remek djelo je knjiga "Dijalog Božanske Providnosti."

Postoji mnogo sličnosti između nje i sv. Ignacija. Oboje su imali veliku ljubav prema Crkvi i želju da je obnove iznutra. Sv. Ignacije je tome najviše doprinio svojim Duhovnim vježbama, a sv. Katarina svojim istinskim savjetima, papi, biskupima, svećenicima i svjetovnim vladarima. Oboje su se služili pisanom riječju upućenom raznim vođama i poglavarima, kako bi došlo do izmirenja zaraćenih ili zavađenih strana. Oboje su u tome uspijevali, jer ih je vodila ljubav prema istini.

Ignacijanska duhovnost je izrazito eklezijalna, i svaka autentična duhovnost mora biti takva, jer Crkva je naša majka i uvijek je trebamo voljeti, liječiti njezine rane i raditi za njezino dobro. Nijedna institucija u povijesti čovječanstva nije toliko progonjena i lažima oklevetana, a time i mi koji smo njezini članovi. Ali njezinu obranu najbolje ćemo činiti svojom svetošću, tj. nasljedovanjem Krista.

• Crkva je kuća Boga živoga, stup i uporište istine. (usp. 1 Tim 3,15).
• Uzmi moje srce (Bože) i iscijedi ga nad licem Svoje Zaručnice, Crkve. (sv. Katarina Sienska).
• Valja da držimo svoj duh spremnim i pripravnim da u svemu slušamo pravu Zaručnicu Krista, našega Gospodina, a to je sveta naša Mati Crkva hijerarhijska. (sv. Ignacije Lojolski)